Heroin

Ulični nazivi

dop, žuto, hors, hevi, smeđe, pura

Teška opijatska droga koja se proizvodi iz morfina, supstance koja se nalazi u sjemenkama mahune azijske opijatske biljke maka. Spada su skupinu opioida, koji se prema njihovoj strukturi dijele na sljedeći način:

  • spojevi opijuma (morfij, kodein)
  • polusintetski opioidi (heroin, kodein)
  • potpuno sintetski opioidi, koji u svojoj strukturi nemaju poveznice s prirodnim opijumom (fentanil, metadon, subokson, oxycontin)

Čisti heroin je bijele boje, ali se na ilegalnom tržištu pojavljuje u različitim nijansama od bijele do smeđe boje, jer mu se dodaju različite supstance prilikom pripreme za prodaju. Tako dolazi i u različitim oblicima, uključujući: fini bijeli prah, grube prljavobijele granule, sitni komadi svijetlosmeđe ‘stijene’. Heroin se može koristiti ušmrkavanjem, pušenjem i injiciranjem u venu. Sva tri načina dovode drogu veoma brzo do mozga što dovodi do zdravstvenih rizika i velikih rizika da osoba postane ovisnik.

*Dileri miješaju heroin sa različitim supstancama kako bi dobili na količini, a neke od tih supstanci mogu biti i otrovne. Osim toga, nikad se ne zna jačina heroina koja se uzima.

Korištenje bilo koje droge uvijek nosi određeni rizik. Važno je biti oprezan pri uzimanju bilo koje vrste droge.
Sve droge ove skupine djeluju kao analgetici – umanjuju bol i ostale neugodne osjećaje. Djeluju tako da komuniciraju s opioidnim receptorima u mozgu i izazivaju čitav niz odgovora u tijelu; od osjećaja ublažavanja boli, do opuštanja, užitka i zadovoljstva. Također, izazivaju krizu kod prekida uzimanja te jaku fizičku i psihičku ovisnost.

Kada dođe u mozak, heroin se pretvara u morfij i veže za opioidne receptore u mozgu. Javlja se osjećaj euforije koji prate: suhoća usta, isparavanje topline s kože, osjećaj težine u ekstremitetima i oslabljeno mentalno funkcioniranje. Nakon početne euforije koja traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, korisnik dolazi u stanje drijemanja, stanja u kojem se izmjenjuju stanje pospanosti i stanje budnosti, zjenice su mu sužene, mentalne funkcije su zamagljene, a rad srca i disanje usporeno. Redovito konzumiranje heroina dovodi do promjena u funkcioniranju mozga. Jedna od posljedica je tolerancija prema kojoj je sve više droge potrebno kako bi se postigao jednaki intenzitet droge. Druga posljedica je ovisnost koju karakterizira potreba za neprestanim konzumiranjem droge kako bi se izbjegli simptomi prekida uzimanja droge.Nažalost, mnogi ovisnici imaju osjećaj koji ih često zavarava, a to je da im uzimanje heroina olakšava podnošenje teških životnih okolnosti te opisuju takvo stanje kao privremeni bijeg od svega. No, taj bijeg je kratkotrajan i ima kobne posljedice

Heroin utječe na sve različito, na temelju:

  • veličine, težine i zdravlje
  • je li osoba navikla uzimati ga
  • uzima li se u kombinaciji s drugim drogama
  • uzete količine
  • jačine supstance

Heroin je najjači narkotik, stoga je njegovo djelovanje snažno i široko. Djeluje na cijeli živčani sustav osobe izazivajući sljedeće efekte:

• intenzivno zadovoljstvo i ublažavanje boli
• opuštenost, pospanost i nespretnost
• zbunjenost
• osjećaji nevezanosti (odvojenosti od realnosti?)
• nejasan i spor govor
• polagano disanje i otkucaji srca
• suha usta
• sitne zjenice
• smanjen apetit i povraćanje
• smanjen spolni nagon.

Prilikom ubrizgavanja droge postoji povećani rizik od:

• tetanusa
• infekcija
• oštećenja vena.

Ako dijelite igle, povećan je rizik od:

• hepatitisa B
• hepatitisa C
• HIV-a i AIDS-a.

Ljudi koji ubrizgavaju drogu u povećanom su riziku od zaraze HIV-om ili hepatitisom C (HCV), budući da se ove bolesti prenose putem krvi ili putem neke druge tjelesne tekućine, a to se može dogoditi kada se dijele igle ili neki drugi dio opreme za ubrizgavanje. HIV-om (i nešto rjeđe HCV-om) se također možemo zaraziti i tijekom nezaštićenog seksualnog odnosa što se kod konzumenata droga događa mnogo češće.

Ako uzmeš veliku količinu ili jaku seriju, možeš se predozirati. Nazovi hitnu pomoć (194) ako imaš bilo koji od ovih simptoma.

• problemi s koncentracijom
• ekstremna pospanost ili uspavljivanje (“odmaranje glavom”)
• male (‘prikvačene’) zjenice
• ne mogućnost mokrenja
• svrbež
• niski krvni tlak
• nepravilan rad srca
• hladna, ljepljiva koža
• polagano disanje, plave usne i vrhovi prstiju
• pothlađenost (hipotermija)
• nesvjestica
• smrt

Veoma čest uzrok smrti kod ovisnika o heroinu je predoziranje. Rizik se povećava ukoliko se heroin kombinira sa drugim depresivnim supstancama, kao što su alkohol, benzodiazepini ili metadon.

Nalokson (poznat i kao Narcan®) poništava učinke heroina i drugih opioida, posebno u slučaju predoziranja. Nalokson se može ubrizgati intramuskularno (u mišić) ili ubrizgati intranazalnim sprejem.

  • Vrlo sporo disanje i konačno prestanak disanja
  • Pojava plave boje na usnama i vršcima prstiju (cijanoza)
  • Pospanost, teško razbuđivanje
  • Daljnji poremećaj svijesti do potpunog gubitka svijesti (stupor/koma)
  • Gubitak snage (mlohavost skeletne muskulature)
  • Hladna i vlažna koža (znojna i ljepljiva)
  • Usporeni otkucaji srca (bradikardija) i niski krvni tlak (hipotenzija)

 

Što učiniti kod predoziranja?

Ako je osoba bez svijesti, poduzmi sljedeće korake:

  • Polegni osobu na pod!
  • Okreni je na bok i zabaci joj glavu prema natrag. To će joj omogućiti lakše disanje, a u slučaju povraćanja spriječiti da sadržaj iz usne šupljine uđe u pluća i prouzroči gušenje.
  • NAZOVI HITNU POMOĆ na tel. 194!
  • Ne ostavljaj osobu samu! Jedino ako moraš pomoći sebi. Ako je moraš ostaviti, osobi bez svijesti osiguraj meki oslonac podmetnut pod leđa kako bi ostala u bočnom položaju.
  • Ako NE DIŠE, pristupi umjetnom disanju usta na usta.
  • Ako možeš, obavijesti liječnika hitne pomoći o vrsti droge kojom se osoba predozirala. To joj može spasiti život!

 

Korištenje heroina s drugim drogama

Učinci uzimanja heroina s drugim lijekovima – uključujući lijekove koji se prodaju bez recepta ili propisane lijekove – mogu biti nepredvidljivi i opasni. Uobičajene opasne kombinacije uključuju:• Heroin + ice, speed, ecstazy: ogromno opterećenje srca i bubrega i povećan rizik od predoziranja.• Heroin + alkohol, kanabis ili benzodiazepini: disanje se može usporiti i na kraju zaustaviti. Može također izazvati povraćanje.

Obzirom da je heroinska ovisnost praćena teškim poremećajem ponašanja i socijalnog funkcioniranja, ovisnici su nerijetko u socijalnoj izolaciji koja predstavlja vrlo težak problem zato što malo tko u njihovoj blizini može reagirati na moguće simptome njihove ovisnosti kao što su:

  • mučnina i povraćanje (posebno kod prvih uzimanja),
  • promjene u ponašanju,
  • česta pospanost,
  • nezainteresiranost za okolinu,
  • tjelesno slabljenje.

 

Fizička i psihička ovisnost o heroinu – simptomi

Heroin uzrokuje i fizičku i psihičku ovisnost. Fizička ovisnost podrazumijeva otežano funkcioniranje organizma nakon prestanka unošenja heroina, a karakterizirana je pojavom apstinencijske krize.

Psihičku ovisnost je puno teže nadvladati upravo zato što je karakterizirana jakom željom za uzimanje droge. Naime, tu želju je nemoguće kontrolirati, a ovisnici često čine sve samo kako bi je ispunili. 

U tablici se nalaze najčešći simptomi fizičke i psihičke ovisnosti o heroinu.

Fizička ovisnost 

 

Psihička ovisnost

  • negiranje problema,
  • izmijenjeno shvaćanje realnosti
  • nemogućnost racionalnog razmišljanja,
  • nekontrolirana želja za drogom,
  • nervoza,
  • razdražljivost,

U danima nakon upotrebe heroina možeš doživjeti sljedeće:

  • razdražljivost
  • depresiju

• Intenzivna tuga
• Neredovite mjesečnice kod žena i poteškoće s rađanjem djece
• Gubitak seksualnog nagona, erektilne disfunkcije i neplodnosti kod muškaraca
• Zatvor
• Stomatološki problemi
• Oštećeno srce, pluća, jetra i mozak
• Oštećenje vena i infekcije kože, srca i pluća od ubrizgavanja
• Potrebu da koristiš više da bi postigao isti učinak
• Ovisnost o heroinu
• Financijski, radni ili socijalni problemi

Ponovljeno konzumiranje heroina, bez obzira na način upotrebe, dovodi do tolerancije te psihičke i fizičke ovisnosti već nakon 2 do 3 tjedna. U početku dominira želja da se ugodni efekti ponovo dožive, a kasnije strah od apstinencijalnog sindroma. Fizička ovisnost nastaje nakon što se tijelo navikne na prisustvo droge i ukoliko se droga naglo prestane uzimati pojavljuje se apstinencijska kriza. Simptomi odvikavanja obično počinju unutar 6 do 24 sata nakon posljednje doze i obično traju otprilike tjedan dana – ali ponekad mogu trajati i do deset dana. Ti simptomi obično uključuju:

• žudnju za heroinom
• nemir i razdražljivost
• anksioznost
• depresiju i plač
• proljeve
• nemiran san i zijevanje
• grčeve u želucu i nogama
• grčeve mišića
• povraćanje i gubitak apetita
• trnce
• naleti vrućine ili hladan znoj
• znojenje
• curenje iz nosa i suzne oči
• nesanica, poremećen san
• ubrzan rad srca.

Elementi liječenja ovisnosti o heroinu

Liječenje heroinskih ovisnika je dugotrajan (pa i doživotan) proces, s nepredvidivom dinamikom i konačnim ishodom, a provode ga specijalizirani medicinski stručnjaci. Osnovni elementi terapijskog postupka liječenja su:

  • farmakoterapija,
  • psihoterapija,
  • preodgoj,
  • pomoć u traženju smisla života,
  • socijalna rehabilitacija i reintegracija,
  • kontrole urina radi provjere apstinencije,
  • paralelno liječenje komorbidnih psihičkih poremećaja i somatskih bolesti,
  • uključivanje obitelji u liječenje,

Adekvatni lijekovi (opijatski agonisti) najsnažniji su način liječenja ovisnosti, a pritom se najčešće uzimaju metadonbuprenorfin ili naltrexon. Pokazalo se da liječenje naltrexonom, potpunim blokatorom svih opioidnih receptora, iziskuje višestruko snažniju izvanjsku kontrolu uz uključenje i liječnika i obitelji.

Unatoč tome, preko 90% ovisnika će unutar 6 mjeseci napustiti tu terapijsku opciju za razliku od onih koji su na održavanju buprenorfinom ili metadonom. Davanjem lijekova poput buprenorfina ili metadona održava se odnos ovisnika i liječnika.

Međutim, farmakoterapija je samo jedan, a u početku najvažniji element pokrenutog kompleksnog i dugotrajnog terapijskom postupka. Lijek koji ovisnik uzima biokemijski i funkcionalno stabilizira mozak i time priprema teren za stvaranje terapijskog odnosa i suradljivosti da bi se kroz sociopsihoterapiju aktivno utjecalo na cjelokupan život ovisnika, na njegov odnos prema sebi, drugima i svijetu u kojem živi.

Unutar prostora uma se pokušava razviti novi mentalni sklop koji pokreće razvoj intrinzične motivacije za unutrašnjom promjenom ovisničkog ponašanja. Cilj cijelog postupka je zapravo postupno, kroz bihevioralnu terapiju izmijeniti ponašanje, a kroz kognitivnu psihoterapiju provesti kognitivnu rekonstrukciju osobnosti pojedinca.

Time se biološki mijenja i rad mozga uz očekivanje da će proraditi samokontrola kao jedna od najvažnijih funkcija prestanka uzimanja heroina.

Zatraži pomoć

Ako upotreba Kokaina utječe na tvoje zdravlje, obitelj, veze, posao, školu, financijske ili druge životne situacije, možeš potražiti pomoć i podršku.