Bolnički tretman uključuje: detoksikaciju u kontroliranim bolničkim uvjetima, transfer s jedne supstitucijske terapije na drugu, smanjenje doze supstitucijske terapije i ostalih psihofarmaka, stabilizaciju na manjoj dozi supstitucijske terapije, postepeno potpuno ukidanje supstitucijske terapije (obično kada se nakon bolničkog liječenja planira nastavak liječenja u terapijskoj zajednici, ali nije uvjet).

Osim toga uključuje individualnu i grupnu terapiju, obiteljsku terapiju i edukaciju o ovisnosti. Boravak u bolnici može trajati od 16 dana  do nekoliko mjeseci (ovisno o kliničkoj slici i terapijskim ciljevima svakog pojedinca_ke).

Nakon boravka u bolnici, ako se liječenje ne nastavlja u terapijskoj zajednici,  obično slijedi nastavak tretmana u izvanbolničkom sustavu liječenja ovisnosti i/ili nekoj od  organizacija civilnog društva kroz individualnu i grupnu suportivnu terapiju, radno okupacijsku terapiju, uključivanje u resocijalizacijske programe, podršku u zapošljavanju i sl.

Detoksikacija

Detoksikacija je jedan od  koraka u procesu tretmana ovisnosti. Detoksikaciju je najsigurnije provoditi na bolničkim odjelima specijaliziranima za ovisnosti. U Hrvatskoj postoje četiri takva odjela, pri bolnicama u KBC Sestre milosrdnice, Klinici za psihijatriju Vrapče, PB Sveti Ivan i Županijska specijalna bolnica Insula na otoku Rabu. Sporu detoksikaciju također provodi i Dom za ovisnike Susret, jedina terapijska zajednica u RH koja provodi ovakvu vrstu programa. 

Detoksikacija može biti brza ili spora, traje od dva tjedna do 2-3 mjeseca i znači čišćenje tjelesnog sustava od psihoaktivnih sredstava. Za osobe ovisne o opijatima detoksikacija se može vršiti s ili bez upotrebe supstitucijske terapije (metadona ili buprenorfina) te uz pomoć drugih vrsta lijekova.

Ovaj korak je nužan ako osoba želi uspostaviti apstinenciju. Kako je ovisnost o većini psihoaktivnih sredstava istovremeno i fizička i psihička, u trenutku neuzimanja sredstva javljaju se simptomi ustezanja, tj. apstinencijska kriza.

Detoksikacija predstavlja najbolje rješenje

• ako ne možeš sam/sama prestati uzimati droge ili piti alkohol ni na nekoliko dana,
• ukoliko pokazuješ znakove apstinencijske krize (drhtanje, znojenje, nervoza, uznemirenost…)
• ili imaš zdravstvenih problema koje je potrebno terapijski pratiti kada se prestanu uzimati sve supstance.

Osoba koja prolazi kroz detoksikaciju osjeća se loše, nema apetita, slabo spava i ima problema s koncentracijom. Detoksikacija sama po sebi nije dovoljna jer ne rješava psihološke, socijalne niti probleme ponašanja koji prate ovisnost.

Detoksikacija je najuspješnija ukoliko je prati nastavak tretmana ovisnosti (bilo kroz savjetovanje i/ili grupe samopomoći, ili odlazak u terapijsku zajednicu).  Daljnja terapija i promjene ponašanja su neophodni kako bi se postigao uspješan oporavak i dugoročna apstinencija.

Bolnički tretman je pravo rješenje ako:

• je osoba isprobala izvanbolnički tretman i nije se pokazao uspješnim,
• osoba ima zdravstvenih problema, kao što su problemi sa srcem ili jetrom, infektivne bolesti i/ili psihički problemi (npr. jaka depresija ili nemir),
• je obiteljska ili socijalna situacija kaotična te je potrebna svakodnevna podrška i  izdvajanje iz obitelji,
• osoba živi daleko od mjesta gdje postoji izvanbolnički tretman, tako da ne bi bila u mogućnosti svakodnevno aktivno sudjelovati u program.

Provodi se u Službama za zaštitu mentalnog zdravlja te prevenciju ovisnosti pri Županijskim zavodima za javno zdravstvo, Savjetovalištu za prevenciju ovisnosti Poreč te poliklinici KBC-a Sestre milosrdnice.

U sklopu službi provodi se:

• supstitucijska terapija – link
• psihosocijalni tretman te
• druge specifične metode i postupci sukladno potrebama korisnika.

Savjetovališni rad predstavlja osnovu rada u službama, a osim individualnog i obiteljskog savjetovanja, provodi se i:

• psihoterapija,
• modifikacija ponašanja,
• psihijatrijske obrade,
• propisivanje i nastavak već uvedene farmakoterapije,
• kontrole urina na prisutnost droga i njihovih metabolita te kapilarne krvi na HIV, HCV, HBV i sifilis,
• eventualno potrebni somatski pregledi,
• niz preventivnih i edukativnih aktivnosti te
• druge metode i postupci.

Supstitucijska terapija je dio medicinske skrbi za ovisnike/ovisnice odnosno primjena lijekova koji služe kao zamjena za primarno sredstvo ovisnosti. Koristi se tijekom detoxa u bolnici ili kao dugotrajno održavanje za one koji se ne mogu riješiti svoje ovisnosti do potpune apstinencije. Supstitucijska terapija je namijenjena ovisnicima/ovisnicama o opijatima.

Ciljevi supstitucijske terapije su:

• smanjenje simptoma apstinencijske krize;
• stabilizacija i normalizacija života;
• očuvanje zdravlja;
• smanjenje korištenja nepropisanih lijekova ili droga;
• smanjenje opasnosti od infekcije HIV-om, hepatitisom B i C i drugim krvlju prenosivih infekcija;
• poboljšanje psihičkog i fizičkog stanja;
• poboljšanje društvenog, profesionalnog i obiteljskog života;

Metadon je čest oblik supstitucije u slučaju opijatske ovisnosti. Drugi oblici supstitucijske terapije su Buprenorphine (Subutex i Suboxon), Naltrexon, Levo alfa acetilmetadol (LAAM) i Heroin ili diacetilmorfin. U Hrvatskoj se kao supstitucijska terapija koriste metadon i buprenofin, a kao blokator opijatskih receptora naltrekson.

METADON

Metadon je sintetički opijat i spada u veoma jake analgetike. Ima dugotrajne efekte koji traju od 24 do 72 sata, u usporedbi sa heroinom koji djeluje između 4 i 6 sati. Metadon djeluje tako što blokira euforične i sedativne nuspojave opijata i smanjuje apstinencijsku krizu. Primjenjuje se oralno. Najčešće se daje u obliku tableta, otopine ili razmućen u voćnom soku.

Prilikom korištenja metadonske terapije važno je uključiti se U individualni rad – savjetovanje/psihoterapiju, obiteljsku terapiju, grupe samopomoći kako bi se osoba lakše uključila u zajednicu a liječenje ovisnosti bilou potpunosti uspješno.

Metadon ovisniku/ovisnici omogućava da eliminira simptome apstinencijske krize i da prestane razmišljati o tome na koji način će doći do novca za heroin.

Neželjeni efekti metadona su moguća tolerancija, psihička i fizička ovisnost. Kod nekih osoba koje koriste metadonsku terapiju javlja se opstipacija, poremećaj spavanja, seksualnog nagona i koncentracije, a kod žena se mogu javiti nepravilnosti u menstrualnom ciklusu. U slučaju predoziranja metadonom dolazi do otežanog disanja i cirkulacije, respiratornog i srčanog aresta, te kome i smrti. Metadon je vrlo toksičan za osobe koje nemaju razvijenu toleranciju na opoidne supstance.

BUPRENORFIN (SUBUTEX I SUBOXON)

Buprenorfin hidrohlorid je stavljen u prodaju 1980. godine kao anelgetik. Posljednjih nekoliko godina buprenorfin se koristi u većini europskih zemalja za tretiranje kroničnih bolova.

U listopadu 2002., američka agencija za kontrolu hrane i lijekova FDA, odobrila je Suboxon i Subotex za tretiranje opijatske ovisnosti, a u Europskoj Uniji odobreni su u 2006. godini.

Buprenorfin (Subutex i Suboxon) je oblik supstitucijske terapije u tretmanu ovisnosti. Također se koristi i kao supstitucija metadonskoj terapiji, kada ona više ne odgovara korisniku. Spada u analgetik koji ima agonističko i antagonističko djelovanje. Kao agonist potiče opijatske receptore u mozgu na rad, a ima i antidepresivno djelovanje. Njegovo antagonističko djelovanje se ogleda u tome što blokira efekte opijata, vežući se u mozgu za receptore bez da ih stimulira na rad.

Koristi se u bolničkom i izvanbolničkom liječenju, sublingvalno, znači stavi se pod jezik dok se ne otopi. Prednost suboxona, u odnosu na metadon, je ta što je on prvi ordinacijski lijek (dobija se na recept), a manja je i mogućnost predoziranja.

Tretman buprenorfinom (kao i metadonom) može trajati od nekoliko dana (u slučaju detoksikacije) do neodređenog vremenskog perioda, dok osoba koja je u tretmanu i njen doktor, osjećaju da je to potrebno. Jedna doza može održati osobu od 48 sati do 72 sata. Ipak se preporučuje svakodnevno uzimanje kako bi bili sigurni da se lijek održava u centralnom nervnom sistemu. Preporučuje se da osoba sačeka pojavu apstinencijskih simptoma prije početka upotrebe suboxona. Prilikom korištenja terapije buprenorfinom važno je uključiti se individualni rad – savjetovanje/psihoterapiju, obiteljsku terapiju, grupe samopomoći kako bi se osoba lakše uključila u zajednicu a liječenje ovisnosti bilo u potpunosti uspješno.

Ukoliko se prelazi sa metadonske terapije na suboxon, potrebno je sačekati nekoliko dana od zadnje doze metadona. Uzimanje suboxona neposredno nakon metadona dovodi organizam u apstinencijsku krizu, što ujedno odvraća pacijenta od daljeg liječenja. S druge strane, prelazak sa suboxona na metadon je puno lakši i jednostavniji.

Mogući neželjeni efekti korištenja buprenorfina su opstipacija, glavobolja, nesanica, pospanost, mučnina, nesvjestica i vrtoglavica. Prestanak korištenja buprenorfina izaziva apstinencijsku krizu koja je blaža nego kod ostalih opoida, ali je moguće njeno duže trajanje.

NALTREKSON

Naltrexon je opoidni antagonist, koji se koristi kao oblik supstitucijske terapije kod ovisnosti o opijatima, ali i kod ovisnosti o alkoholu. Naltrexon blokira efekte opijata i ne izaziva ovisnost. Koristi se oralno (svakodnevno uzimanje tablete), injektiranjem (jedna injekcija mjesečno) ili kao blokator (implantant koji ima duže djelovanje).

Početak terapije mora biti desetak dana poslije zadnjeg uzimanja opijata, kada je sanirana apstinencijska kriza. Ukoliko se uzme prije isteka djelovanja opijata ili ako su još vidljivi simptomi fizičke krize, dolazi do jakih simptoma apstinencijske krize.

Naltrexon ima blokirajući efekat, ali ne smanjuje žudnju za opijatima. Nedostatak ovakve vrste terapije je taj što će ovisnik lako preskočiti terapiju kako bi uzeo opijate. Tako apstinencija od opijata ovisi od odlučnosti ovisnika i njegove želje da se kontrolira.

Blokator (čip) je implantant naltrexona, koji se obično postavi u donji dio abdomena. On postepeno oslobađa supstancu, što osigurava blokadu opijatskih receptora, u razdoblju od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Implatanti naltreksona se ne primjenjuju u Hrvatskoj.

Naltrexon se ponekad koristi za brzu detoksikaciju, kod ovisnosti o opijatima. Princip brze detoksikacije je da se izazove blokada opijatskih receptora dok je osoba pod anestezijom, tj. uspavana. Tako ovisnik prolazi najteži dio apstinencijske krize u toku sna. Nakon buđenja, nastavlja se primjena tog lijeka do 6 mjeseci. Ovakav način detoksikacije je deset puta skuplji od uobičajenih procedura detoksa.

Naltrexon blokira opoidne receptore, i djeluje kao zaštitna barijera. Često se događa da ovisnik/ovisnica pokuša probiti ovu barijeru uzimajući veću količinu opijata, što može dovesti do smrtnog ishoda. Nakon što se naltrexon eliminira iz organizma, aktivira se prethodno uzeta opojna supstanca, pa dolazi do fatalnih ishoda. Također, naltrexon smanjuje toleranciju na opijate pa u slučaju prekida uzimanja čak i mala količina heroina može dovesti do predoziranja.

Terapija naltrexonom se primjenjuje na manjoj populaciji ovisnika, obično kod onih sa čvrstom socijalnom situacijom i kod onih koji imaju jako veliku motivaciju. Sama terapija nije dovoljna da bi se osoba riješila ovisnosti. Potrebno je uključiti se individualni rad – savjetovanje/psihoterapiju, obiteljsku terapiju, grupe samopomoći kako bi se osoba lakše uključila u zajednicu a liječenje ovisnosti bilo u potpunosti uspješno.

Visoki troškovi terapije naltrexonom su jedan od razloga njene slabije upotrebe na našim prostorima. U Hrvatskoj i Sloveniji su registrovane tablete Revia, a u Srbiji, u Beogradu, omogućeno je ugrađivanje implantanata.

LEVO ALFA ACETILMETADOL (LAAM)

LAAM je agonist i sintetički opijatski analgetik. Predstavlja derivat metadona koji ima dugodjelujući efekt. Eksperimentalno se koristi u terapiji supstitucije od 1970. godine, a FDA je odobrila ovu supstancu 1993. godine za korištenje u supstitucijskoj terapiji.

LAAM se uzima oralno i ima slično djelovanje kao i metadon. LAAM suzbija simptome ustezanja od opijata dulje od 72 sata, pa ga je dovoljno uzimati 3 puta tjedno, što isključuje potrebu za dnevnim dolaskom u ambulantu. Primjena ovog lijeka nije u širokoj upotrebi i koristi se samo u nekim klinikama. Najčešće se koristi kod osoba koje ne reagiraju dobro na metadon ili buprenorfin.

LAAM izaziva toleranciju i ovisnost, a ako se miješa sa raznim lijekovima, opijatima ili alkoholom, ima štetne posljedice, (jaki bolovi, nesanica, osip, znojenje, depsresija i anksioznost) koje nekad mogu biti i fatalne.

HEROIN ILI DIACETILMORFIN

Heroin ili diacetilmorfin je opojni anelgetik, koji se u nekim zemljama koristi u terapiji održavanja. Određene doze daju se intravenskim ovisnicima pod strogim liječničkim nadzorom.

Heroin se u terapijske svrhe koristi u Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj.

ODRŽAVANJE APSTINENCIJE OPIJATSKIM ANTAGONISTIMA

Ovisnost o opijatima se može tretirati opijatskim antagonistima, tj. blokatorima opijatskih receptora. Blokadom opijatskih receptora onemogućava se djelovanje heroina ili drugih opijata. Opijatski antagonisti mogu biti kratkog djelovanja (Naloxon) i dugog djelovanja (Naltrexon).

Naloxon je opijatski antagonist kratkog djelovanja (do 45 minuta). Najviše se koristi u slučaju opijatskog overdosa (predoziranja), tako što blokira efekte heroina ili morfina u mozgu. Najčešće se unosi intravenozno, i na taj način djeluje u roku od jednog minuta.

U nekim zemljama naloxon se distribuira direktno ovisnicima, njihovim prijateljima iličlanovima obitelji, uz prethodnu obuku za njegovu upotrebu. Ovakvi programi prevencije predoziranja se koriste u više od 15 zemalja i dosad su značajno smanjili broj slučajeva predoziranja. Naloxon se može koristiti i u svrhu dijagnosticiranja ovisnosti. Radi se „naloxonska proba“ koja predstavlja test izazivanja apstinencijalne krize. Naltrexon je opijatski antagonist dugog djelovanja i njegovom primjenom se održava apstinencija. Njegova upotreba i djelovanje je opisano u tekstu o supstiticijskim terapijama.

Ovaj tretman poznatiji je pod nazivom “komuna” i podrazumjeva 24-satnu brigu o korisnicima u izvanbolničkim uvjetima. Tretman ima vrlo strukturiran program koji se temelji na samopomoći i zatvorenog je tipa. Domovi za ovisnike i neke terapijske zajednice djeluju na principu stručnog terapijskog rada s ovisnicima kroz programe odvikavanja, savjetovanja, psiho-socijalne rehabilitacije i resocijalizacije.

Stručni timovi obično se sastoje od  psihologa, socijalnih radnika, psihijatara, socijalnih pedagoga, sociologa i uspješno rehabilitiranih i resocijaliziranih bivših ovisnika. Razlikujemo i terapijske zajednice čiji su programi vjerskog karaktera.

Liga za prevenciju ovisnosti

Bana Jelačića 4, Split
Tel.: 021/ 346 966
Fax: 021/ 314 412
e-mail: liga@liga.hr
www.liga.hr

Centar za duhovnu pomoć

Vodnikova 2/III, Zagreb
Tel.: 01/ 482 9829, 098/ 189 78 85
e-mail: cdp@cdp.hr
www.cdp.hr

Zajednica “Mir”

Slavonska 71, Slavonski Brod
Tel.: 035/ 400 481
Fax: 035/ 400 481
e-mail: mir@sb.t-com.hr

Centar za hagioterapiju

Poljička 13, Split, 

Tel.: 021/348648

http://hagioterapija-split.hr

Anonimni narkomani Hrvatska

Crkva Sv. Blaža
Prilaz Gjure Deželića 64
Ulaz iz Kordunske, nasuprot exKinoteke
10000 Zagreb, Hrvatska
Mob: 092 20 28 138
na@na-croatia.com